Primjena Zakona o pravu na pristup informacijama

Priručnik za službenike za informiranje u tijelima javne vlasti

Pravo na pristup informacijama je pravo građana koje je zajamčeno međunarodnim i domaćim dokumentima, čije ostvarenje obuhvaća obvezu tijela javne vlasti da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu (tzv. proaktivni način) te mogućnost pristupa informacijama putem zahtjeva korisnika (tzv. reaktivni način). Osim toga predstavlja izuzetno važan alat za postizanje transparentnosti rada i odlučivanja tijela javne vlasti na svim razinama, jačanje odgovornosti i suzbijanja korupcije.

S pravom na pristup informacijama usko je povezana ponovna uporaba informacija koja predstavlja nadogradnju prava na pristup informacijama budući da informacije koje su u posjedu tijela javne vlasti moraju biti dostupne, u određenom formatu i biti određene kvalitete, prije nego ih se može ponovno uporabiti za neku drugu svrhu od one za koju su izvorno nastale. Ponovna uporaba informacija je nastala kao rezultat potrebe za iskorištavanjem gospodarskih i drugih potencijala informacija koje tijela javne vlasti prikupljaju i obrađuju u okviru određenog djelokruga ili posla koji se uobičajeno smatra javnim poslom.

Kao kratki podsjetnik važno je ukazati da su Zakoni o pravu na pristup informacijama usvajani su u mnogim zemljama počevši od sredine 20. stoljeća, koji su u početku bili usmjereni na osiguravanje pristupa informacijama na zahtjev pojedinog korisnika. Razvojem suvremenog informacijskog društva, objava informacija putem internetskih stranica postala je osnovni način informiranja svih korisnika, a pružanje informacija na zahtjev postao je pomoćni način.

Zakonodavni okvir prava na pristup informacijama u Republici Hrvatskoj može se pratiti kroz tri faze razvoja. Prva faza je započela 2003. godine kada je donesen Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 172/03). Druga faza u razvoju zakonodavnog okvira je 2010. godina kada je u Ustav Republike Hrvatske dodana odredba kojom se jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti i kada je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 144/10, 37/11, 77/11). Treća faza u razvoju zakonodavstva započinje 2013. godine kada je dana 8. ožujka 2013. godine stupio na snagu novi Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/13) te potom i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 85/15) dana 9. kolovoza 2015. godine.

Zakonom o pravu na pristup informacijama je određeno da su tijela javne vlasti dužna omogućiti ostvarivanje prava na pristup i ponovnu uporabu informacija te izvršavati druge propisane obveze. Tijela javne vlasti su: tijela državne uprave (ministarstva, državne upravne organizacije, uredi državne uprave u županijama), druga državna tijela (Hrvatski sabor, Predsjednik Republike, Vlada Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka, Državni ured za reviziju, Pučki pravobranitelj i druga neovisna tijela, sudovi i druga pravosudna tijela i dr.), jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (općine, gradovi, županije), pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti (agencije, zavodi, fondovi, komore, udruge s javnim ovlastima i dr., pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave (Hrvatska radio televizija), pravne osobe koje obavljaju javnu službu (ustanove iz područja obrazovanja, zdravstva, kulture), pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja i sl.) (turističke zajednice) i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo (Odašiljači i veze d.o.o., Hrvatska elektroprivreda d.d.).

Ukoliko pojedina pravna osoba ili tijelo nije sigurno je li obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama može provjeriti nalazi li se u Popisu tijela javne vlasti koji je dostupan na internetskoj stranici Povjerenika za informiranje. Međutim, činjenica da pravna osoba ili tijelo nije navedeno u popisu, ne znači nužno i da ne ulazi u krug obveznika primjene Zakona, već je taj popis instruktivan. Popis se kontinuirano ažurira, a ako kod pojedine pravne osobe ili tijela postoje dvojbe oko statusa mogu se obratiti Povjereniku za informiranje.

Postupanja tijela javne vlasti podložna su nadzoru od strane Povjerenika za informiranje, a odluke Povjerenika za informiranje, kao neovisnog tijela, podložne su kontroli Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

U Priručniku su u pojedinim poglavljima opisane pojedine zakonske obveze tijela javne vlasti i postupanja službenika za informiranje prilikom rješavanja zahtjeva za pristup i ponovnu uporabu informacija te obavljanja drugih obveza iz Zakona o pravu na pristup informacijama, koje imaju za svrhu doprinijeti pravilnoj primjeni i poboljšanoj kvaliteti provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija službenike za informiranje upućujemo na praćenje upravne i sudske prakse u ovom području koja je omogućena putem Tražilice odluka i mišljenja Povjerenika za informiranje.

Za početak, pogledajte predgovor Povjerenice za informiranje. Navigirajte kroz priručnik korištenjem sadržaja (potražite sa strane ili u zaglavlju).

Sljedeće: Predgovor