Uvjeti, naknada za ponovnu uporabu informacija i isključiva prava

Jedno od temeljnih načela ponovne uporabe informacija odnosi se na zabranu diskriminacije korisnika tako da je člankom 34. stavkom 1. Zakonom o pravu na pristup informacijama određeno da je ponovna uporaba informacija dostupna svim podnositeljima zahtjeva uz istu naknadu i pod istim uvjetima. Broj podnositelja kojima tijelo odobrava ponovnu uporabu je neograničen te se ne može ugovorom, sporazumom ili odlukom jednom podnositelju odobriti takva ponovna uporaba informacije koja bi spriječila ponovnu uporabu tih informacija od strane drugih korisnika.

Iznimno se, u slučaju da je to prijeko potrebno za pružanje javne usluge ili drugih usluga u javnom interesu, može odobriti isključivo pravo na ponovnu uporabu informacija. Dodjeljivanjem nekome isključivog prava ograničava se pravo svih ostalih na ponovnu uporabu. Primjer je recimo sklapanje ugovora s privatnom tvrtkom prema kojem se tijelo javne vlasti obvezuje dati poduzetniku određenu bazu podataka uz redovito ažuriranje, a on će izraditi aplikaciju koju će korisnici koristiti uz naplatu i na tome profitirati ili će se njegov profit temeljiti na iznosu koji mu tijelo isplaćuje temeljem ugovora u svrhu izrade aplikacije. U praksi ovakvi su slučajevi vrlo česti i tijela su sklona odbijati zahtjeve za ponovnu uporabu informacija upravo iz razloga što treći (opravdano ili ne) polažu pravo na informacije.

Opravdanost razloga za dodjeljivanje isključivog prava podliježe nadzoru Povjerenika za informiranje najmanje svake tri godine. Obveza je tijela javne vlasti da u roku od petnaest dana od sklapanja ugovora ili donošenja odluke o dodjeli isključivog prava, iste dostavi Povjereniku za informiranje koji sadržaj i način vođenja evidencije isključivih prava za ponovnu uporabu treba voditi na način propisan Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije isključivih prava na ponovnu uporabu te periodično provjerava opravdanost razloga za odobravanje isključivog prava svake tri godine. Takve ugovore ili odluke kojim se odobravaju isključiva prava za ponovnu uporabu informacija tijelo javne vlasti mora objaviti na svojoj Internet stranici.

Kada se isključivo pravo dodjeljuje u svrhu digitalizacije informacija u području kulture, vrijeme na koje se sklapa ugovor u pravilu ne smije prijeći deset godina te se mora predvidjeti osiguravanje besplatnog primjerka digitaliziranih informacija koji će biti dostupan za ponovnu uporabu po isteku vremena na koje je dodijeljeno isključivo pravo. U slučaju da se ugovor sklapa na vrijeme dulje od 10 godina, Povjerenik za informiranje će u jedanaestoj godini ispitati opravdanost razloga za dodjelu isključivog prava i produljenje vremenskog važenja ugovora zatim će se ispitati opravdanost navedenih razloga svakih sedam godina.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, u prijelaznim i završnim odredbama su određeni rokovi važenja ugovora o isključivim pravima koji ne ispunjavaju uvjete propisane navedenim Zakonom. Propisano je da ugovori ostaju na snazi do isteka roka utvrđenog ugovorom, odnosno odlukom, a najdulje godinu dana od dana stupanja na snagu Zakona i ne mogu se produžiti. Ugovori i odluke o isključivim pravima u svrhu digitalizacije informacija u području kulture koji su sklopljeni i važeći na dan stupanja na snagu Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup inormacijama ostaju na snazi do isteka roka utvrđenog ugovorom, odnosno odlukom, a najdulje do 18. srpnja 2030.

Temeljno je pravilo da se podaci za ponovnu uporabu daju bez ograničenja, za slobodnu uporabu i u otvorenom formatu. Međutim, u opravdanim slučajevima, kada je to nužno, tijelo javne vlasti može odrediti uvjete za ponovnu uporabu informacija koji ne smiju biti diskriminirajući niti smiju nepotrebno ograničavati ponovnu uporabu i tržišno natjecanje. Kako bi se Zakon o pravu na pristup informacijama mogao u potpunosti provoditi nužno je propisati dozvole kojima se određuju uvjeti ponovne uporabe. Uvjeti moraju biti razmjerni vrsti informacije i svrsi ograničenja uporabe (npr. očuvanje integriteta sadržaja), ali i neovisni o tome hoće li korisnik informacije koristiti u komercijalnu svrhu. Preporuka je Europske komisije korištenje standardnih dozvola kao što su Creative commons dozvole.

Sljedeće: Naplata troškova